Dnevnik jedne babe
Baba narikača: Moja ruka i moj bubrig, sto posto!!!
Nakon 3 ure čekanja
Dere jugo i lipo li je s Križina gledat dok se hihički spremaš za zdravstvenu fantastiku - tj. konačno, i nakon promjene termina, eto moje Starke blizu oltara ordinacije...
Došlo mi da se pomolin i posli svega san mogla samo reć moca isina iduva i ....
A mogli smo u privatnika, majčice!
Ma ni za čut - neće! Basta!
Ušla je nakon tri ure čekanja i opće verbalne makljaže nakon pokušaja uleta jednog Naletilića. Svaka čekaona ima svojega... Uvik isto... Oće se on ugu@it prije reda, e ka pravi se blesav, nije odavdje...
Ma sve pet... istrenirane smo, u formi, znamo sve koračiće do cilja i konačnooo ušli...
Gleda dr slije materine ruke i da GOSPOĐO, ČIJA JE OVO RUKA??? Tj., nu vidite, ova slija bi mogla biti vaša, a ova kako, pa to je neki drugi lom....
Bla, bla, bla....
Sutra opet dvi tri ure Firule - slikanje, pa još 2 3 ure popodne da potvrdimo da je to ruka majke moje, pa se sitila jednoga za kojega mi ispričali da ga je u Kaštilin zgazija kar, pa
je jedva živ osta i bubrig izgubija i još su na sudu morali dokazivat da se rodija s dva bubriga jer su mu svjedočili da se rodija s jednin.
Dobro smo prošle...
Sutra ću u izludžbu ;)
Likarija?
